Povodom održavanja Bečke večeri u Gradu Zagrebu, razgovarali smo s voditeljem bečkog odjela „Odjela magistrata 27 – Europski poslovi“ Martinom Pospischillom.
Povod razgorava sa gospodinom Martinom Pospischillom bio je taj što je Beč po američkoj tvrtki u veljači ove godine po šesti put proglašen gradom s najvećom kvalitetom življenja u svijetu. Nakon njega slijede Zürich, Auckland, München i Vancouver
Gospodine Pospischill Beč je po šesti put zauzeo visoko mjesto po kvaliteti življenja u svijetu, možete nam reči što Beč nudi svojim građanima?
– Odgovor na ovo pitanje ne može se svesti na dvije ili tri rečenice, jer za tako visoko mjesto koje smo zazuzeli stoje mnoge godine rada i truda kojeg smo uložili da bi došli do te kvalitete življenja. Puno ljudi nas pitata kako smo došli do tog rejtinga, a moj najjednostavniji odgovor bi bio da je u tome najvažnije ulaganje u infrastrukturu i javna poduzeća. Beč je svoje javne usluge, zadržao u vlasništvu grada, što znači da su sve komunalne usluge u vlasništvu grada Beča. Smatram da je to jedan od razloga zašto se može provoditi dobra politika, zato što je upravo infrastruktura nešto što ljudima možete pokazati za što zapravo radite i na koji način želiti poboljšati način života. Infrastrukturom imate jedan važan instrument kako ljudima na raspologanje staviti javni prijevoz, gospodarenjem otpadom, sustav opskrbljivanja pitkom vodom.
Svaki stanovnik Beča u svom domu ima pitku vodi, što rubni dijelovi Grada Zagreba još uvijek nemaju, gospodarenje otpadom koje su u Beču provodi dugi niz godina, u Zagrebu je tek u povojima, odnosno stječe se dojam da Zagreb funkcionira po sistemu jedan korak naprijed, deset unatrag.
– Svi građani i građanke Beča u svom domu imaju imaju pitku vodu, isto tako je i sa kanalizacijom, za koji postoji pokrajinski zakon grada Beča koji ih sili na to da se priključe na gradsku kanalizaciju. Trebate doći u grad Beč i vidjeti kako to kod nas funkcionira, još prije 120 godina javni oci Beča odlučili su da će se grad opskrbljivati pitkom izvorskom vodom iz planina, koje se nalaze u okolici Beča. Beč i Munchen su jedinstveni gradovi koji svoju pitku vodu dobivaju iz planinskih izvora. I u sustavu gospodarenja otpadom postoji zakon koji ljude naprosto tjera, a i grad Beč obvezuje da izvršava usluge gospodarenja otpadom, odnosno zbrinjavanja i odvoza otpada iz kućanstava, sve je to jako dobro organizirano i jako dobro funkcionira. Što se tiče industrijskog otpada, tu je tržište otvoreno i tu je grad Beč u konkurenciji sa privatnim ponuđačima i to funkcionira po načelim tržišnog natjecanja, koje isto tako funkcionira bez većih problema. Nama je na prvom mjestu izbjegavanje nastajanja otpada, a to postižemo na način da se puno toga reciklira, sve se odvaja od papira, stakla, bio otpada i to je kod nas na vrlo visokom stupu razvijenosti.
Na koji način ste kod građana probudili tu svijest, da moraju reciklirati, odnosno razvrstavanjem otpada proizvode što manje ostalog otpada koji se ne može reciklirati?
– Prvo morate omogućiti ljudima da imaju gdje odvajati otpad, zatim taj otpad morate negdje i zbrinuti, jer ako će se taj odvojeni otpad ponovo bacati na jedan kup onda niste postigli ništa. Ljudi moraju vidjeti i pravi smisao odvajanja otpada, tada se postižu ciljevi. Mi nastojimo jako rano započeti sa edukacijom, odnosno sa osvješčivanjem građanstva koliko je važno primjereno odlagati otpad. Tako se već uči sa najmanjom djecom u vrtiću, a zatim u školi kako se otpad odlaže i koliko je to bitno za njihov okoliš u kojem žive. Opet bez obzira na sve ono što poduzimamo mi smo svjesni da još uvijek neki građani nisu razvili tu svjest oko recikliranja i odlaganja otpada, ali njih je sve manje.
Uz dobro zbrinjavanje otpada, Beč ima dobro razvijen i javni prijevoz.
– Mi smo vrlo ponosni na modelnu podjelu korištenja vrsta javnog gradskog prijevoza u našem gradu, ulažemo jako puno gradskih sredstava u izgradnju infrastrukture javnog prijevoza, osobito se to odnosi na podzemnu željeznicu. Mogu se pohvaliti da više od 42% građana koristi se javnim gradskim prijeovozom, 36% osobnim prijevozom, a ostatak građana vozi bicikle ili pješači. Ovaj postotak govori da smo došli do velike iskoristivosti javnog prijevoza, puno ljudi koristi našu podzemnu željeznicu.
Koliko je Beč za sve ove projekte odnosno za ovakvu dobru infrastrukturu povukao novaca iz EU fondova?
– Do 2000. godine nije bilo europskog novca za bilo kakvu izgradnju urbanih sredina,a taj novac koji dobivamo od 2000. godine je zapravo vrlo malen, na odnos novca koji mi ulažemo u naš razvoj. Ono što u Beču možete napraviti sa novcem iz EU fondova , su pilot projekti i možete isprobati neke nove stvari, ali izgradnja neke velike infrastrukture u Beču sa tim novcem je neizvediva.
Za kraj razgovora ostavili smo jedno prigodno pitanje za ove predblagdanske dane. Zagreb u ovo adventsko vrijeme voli sebe uspoređivati sa Bečom, kakav je ambijent za vrijeme adventa u Beču?
– Puno toga se događa, ima jako puno štandova, dobra je atmosfera, ljudi se druže, i u ovo doba godine Beč posjeti dosta ljudi iz cijele Europe.
Tekst: Inga ĆUŽIĆ/ZNA.HR
Foto: Mario ĆUŽIĆ/ZNA.HR
