piše: Krešimir BUTKOVIĆ
Uvijek sam se pitao kako je to uspjelo starim Grcima da im zasvijetli žarulja iznad glave u trenutku kad im sine ideja kad je ona izmišljena tek prije 115godina.
Bez nje ne možemo pa makar nam ni jedna mudra misao ne padne napamet. Ne znam što je zasvijetlilo Edisonu kad ju je patentirao no ta žarulja i danas ima jednaku uporabnu svrhu.
1901. napravljena je prva žarulja s ugljičnom žarnom niti. Bila je ručno izrađena. Interesantno je to što ta žarulja i dan danas svijetli. Eno je u Livermoreu u Kaliforniji u jednoj vatrogasnoj postaji. Zanimljivo je i to da ju danonoćno snimaju web kamere, te da su već dvije tijekom praćenja pokvarile. Inače, tu metuzalem žarulju nazvali su The Centennial Light ili ti stoljetno svjetlo. E, sad, naravno da ni mi Hrvati nismo ostali skršenih ruku.
1903. hrvatski kemičar Franjo Hanaman i njegov kolega dr. Just zaštitili su patent o postupku dobivanja volframovih žarnih niti. Iako tanka i krhka nit bila je štedljivija i isplativija za uporabu.
Sigurno se pitate kakve to veze ima sa Zagrebom. Pa i ima.
Nedavno sam pisao o prvoj električnoj rasvjeti u Zagrebu. Sad se sve promijenilo. Jedan dan mi je prijateljica lunjala gradom u potrazi za odgovarajućom žaruljom. Nigdje više starih dobrih žarulja sa željenim brojem wata. Prošla je desetak dućana da bi joj rekli kako su zalihe potrošene i da odsad može birati između štednih žarulja. Kako je EU zabranila uporabu i proizvodnju dosadašnjih žarulja tako su malo pomalo na mala vrata ušle štedne žarulje od kojih se svakom prosječno educiranom potrošaču diže kosa na glavi. Naime, te halogene žarulje su vrlo opasne za zdravlje ako se razbiju, komplicirana je procedura uklanjanja krhotina, a i nezgrapne su i neodgovarajuće zastarjelim grlićima u našim domovima, posebice onim koji struju pamte još iz četrdesetih godina prošlog stoljeća.
I tako, puna zebnje, moja prijateljica kupi nekoliko halogenih žarulja. Oprezno ih noseći kao da nosi ampule nitroglicerina razvezla je sa mnom raspravu o lobijima u EU koji guraju sve i svašta ne vodeći računa o našem zdravlju. I tako, raspredajući o štednim žaruljama i njihovoj štetnosti, te živi, xenonu i ostalim plinovima rastali se mi u dobroj vjeri da se zlo neće dogoditi te da nisu žarulje kruške koje svako malo padaju i razbijaju se.
Negdje oko ponoći stiže mi sms s: ”Buco, jesi li budan?” Prijateljica je sva u panici jer joj se razbila žarulja. Naravno, grlo nije odgovaralo i halogena beštija razbila se o stari ulašteni parket. Brzo sam uguglao ”halogenu žarulju ” i proceduru oko čišćenja razbijene nemani. Kad sam pročitao uputstva mislio sam da je jednostavnije očistiti reaktore u Fukušimi nego to staklovinje na podu. Te odmah maknite ljubimca iz prostorije, otvorite prozore i dobro proluftajte. Krhotine nikako skupljati golim rukama već u gumenim rukavicama ih skupljati kartonom, baciti u vrećicu i odmah s teretom van u smeće. Poslije mokrom krpom dobro oprati pod i po mogućnosti se riješiti krpe. Ukoliko je žarulja dohvatila odjeću ili posteljinu odmah se i toga riješiti iz kuće.
Pa dobro, kog vraga to oni nama prodaju? Što ako se žarulja razbije o glavu punice ili supruga koji ko trut leži na kauču i gleda tekmu? U uputstvima ništa ne piše o tome, no ne valja isprobavati jer bi mogli biti optuženi za pokušaj ubojstva iz nehata, ili tako nešto. Naravno da je prijateljica nakon ovog horora poludjela i proklela i EU i lobije i one koji pišu ovakve morbidne zakone.
Hvala Bogu brzo se je dosjetila jadu; otići će u BiH u nabavku starih dobrih žarulja. Uostalom, valjda Kina i Indija nikada neće ući u EU pa ćemo švercat žarulje ispod stola. Tako ćemo uz škiju lifrati i stoljetne sijalice kao što se nekad trgovalo s njemačkim markama, satovima i baterijama. Evo nama biznisa u sivoj zoni.
Već vidim Crnu kroniku s naslovom ”Uhvaćen sa štekom žarulja od 100 wata”. Baš me zanima kako će odsad prikazivati starog Grka s idejom iznad glave. Ubace li halogenu žarulju u prikaz onda slobodno možemo sve baciti na smetlište povijesti. Sami sebi postali smo najopasniji otpad koji ne preza pred ničime da bi zaradio. Što ako djeca u igri razbiju takvu žarulju, a odraslih nema blizu? Vjerojatno o tome birokrati iz EU nisu ni razmišljali, ako su uopće ikada i razmišljali.
Najbolje je skoknut u Bosnu i ”mirna Bosna”.
Bok svima, i čitamo se!
