KAJ PURGERI ZNAJU: Koncertna dvorana Vatroslav Lisinski!

KAJ PURGERI ZNAJU: Koncertna dvorana Vatroslav Lisinski!

piše: Krešimir BUTKOVIĆ

Ako je nešto imalo poseban status u bivšoj Jugoslaviji onda je to Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog. Da bi imao koncert u toj dvorani morao si imati maltene status božanstva u ondašnjoj državi.

Svog prvog koncerta u dvorani sjećam se kroz maglu. Bili su to Novi Fosili. Odličan koncert, puno gledalište, frenetična atmosfera i Sanja koja diže publiku, mahom školarce. Novi Fosili u ono su vrijeme mogli bez problema puniti dvoranu i mjesec dana. Nikada ih se zasititi.

Nedavno se vozim po gradu i vidim neka druga imena koja najavljuju u Lisinskom. Mahom pjevači narodnjaka koji su prije rata u Zagrebu bili ismijavani i onaj koji bi ih slušao bio bi pod mus izopćen iz društva i označen do kraja života.

U Zagrebu je prolazio rock, punk, pop, šansone i šlageri. Danas su stigla takva vremena da u dvorani možemo očekivati festival pečenih janjaca. Novac je jedino mjerilo kvalitete. Gdje su ona vremena kad se tražila karta više za nastup filharmonije?

Uostalom,  kad je gradnja dvorane počela 1961. prvotna zamisao bila je da to bude mjesto gdje će se održavati koncerti renomiranih glazbenika.

Dvorana je napokon završena 1973. godine i otvorena 29.i 30.prosinca kad je upriličen dvodnevni besplatni spektakl ”Zagrebački umjetnici zagrebačkoj publici” gdje su nastupili mnogobrojni izvođači ozbiljne i zabavne glazbe, orkestri, solo izvođači i sastavi. Sjećam se da je jednom iz arhive HRT-a izvučen nastup orkestra u nedovršenoj zgradi dvorane kao prosvjed jer se dvorana već godinama nije završavala.

Inače, za one koji se pitaju, dvorana je nazvana po velikom hrvatskom skladatelju Vatroslavu Lisinskom, autoru prve hrvatske opere ”Ljubav i zloba”. 29. prosinca, tako od tada pa do danas obilježava se Dan Dvorane kad se upriličuju mnogobrojne slavljeničke manifestacije (koncerti, izložbe, filmske projekcije).

O kakvoj je dvorani riječ govori i to da ima 1848 mjesta. Osim Velike postoji i Mala dvorana s 305 mjesta, a tu su i popratna četiri salona za sastanke i tri snack bara.

U današnje vrijeme direktor Siriščević doveo je i maskenbal u dvoranu, pa se tada izvadi nekoliko redova stolaca da bi bilo prostora za ples. Dvorana je kroz vrijeme doživjela nekoliko popravaka zbog dotrajalosti. Vjerojatno upravo zbog toga se direkcija Koncertne dvorane odlučila na komercijalno poslovanje. Čisti razlog je egzistencijalne prirode i više nije bitno tko svira u dvorani već je li plaćen najam i je li rasprodana. Neselektivnost i vašar u dvorani neminovno je doveo do inflacije koncerata i totalne dekadencije.

Dvorana je izgubila renome.

Sjećam se kako su mnogo puta moje kolege iz glazbenog svijeta s gorljivim oduševljenjem govorili i maštali o nastupu u Lisinskom. Imati koncert u dvorani bila je stvar prestiža i onaj tko bi imao i samo jedan koncert u dvorani bio bi kralj ili kraljica estrade.

Zadnji put sam u dvorani bio 2005. Prijatelj je organizirao humanitarni koncert za osobe s invaliditetom na kojem su gostovale mnogobrojne estradne zvijezde. Dvorana je bila polupuna. Nažalost već tada je bio trend cajki i harmonika dugmetarki. Nekad je Lisinski bila tvrđa ukusa.

Sjetite se Zagrebfesta koji je donosio mnogobrojne šlagere u bivšoj Jugoslaviji. Pretprošle godine bio je održan festival u Lisinskom. S tugom sam gledao izvođenje dviju svojih pjesama. Bile su to karmine festivala kakvog smo nekad pamtili. S kvalitetom festivala gasila se i kvaliteta Lisinskog.

Stigla su nova vremena.

Umjetnost je protjerana na margine. Umjetnost je rijetko kada pratio novac. Danas ćemo prije u dvorani vidjeti kongrese i raspjevane političare, poneke gurue biznisa, i ”cajkaše” koji svojim neukusom gase svjećice na slavljeničkoj torti obamrlog slavljenika. Više nikad onog glamura koji je nekoć krasio ovo zdanje. Događajna ”zlevka” spojila je nespojivo. Filharmoniju s glazbom koja je nekada mjesto imala u opskurnim kafanama.

Ja, kao i vi, mogu se samo sjećati posebnih trenutaka koje sam doživio u toj dvorani. Novac diktira umjetnost, i umjetnost je novac. Danas svatko može u Lisinski ako ima para.

Samo, što vrijedi pun džep ako nemaš obraza?

Grad bez prepoznatljive kulture, mjesta koji ju ljubomorno čuva jest grad bez duše. Je li Zagreb izgubio dušu procijenite sami.

Bok svima, i čitamo se!

Leave a Reply