KAJ PURGERI ZNAJU: Pošta u Jurišićevoj još jednom “odletjela” u zrak!!!

KAJ PURGERI ZNAJU: Pošta u Jurišićevoj još jednom “odletjela” u zrak!!!

Piše: Krešimir BUTKOVIĆ

U povijesnom zdanju Pošte u Jurišićevoj 13 odnedavno se piše nova povijest. Dio pošte zamijenjen je trgovinom jednog velikog svjetskog trgovačkog lanca.

Nakon što je Hrvatska pošta demonstrirala svoje potonuće širenjem ponude asortimana za prodaju koje je više sličilo torbarenju, Pošta je napokon dotakla dno i kapitulirala dajući svoj prostor trgovini koja će čak i mesnicu imati u ponudi usred centra grada. Da ti suze krenu na oči. Govorimo o devastaciji povijesnog zdanja, a nitko ni da prstom makne niti da se riječju pobuni protiv nonsensa. Ne, okupili su se poznati političari, prerezali vrpcu i pregazili tradiciju kojoj se ne pamti vremena. Naime, na ovim prostorima prve poštanske stanice postojale su još od prvog stoljeća nakon Krista, za vrijeme rimskog carstva i cara Augusta.

Te ”Cursus publicus” bile su prve prometne organizacije na hrvatskom tlu koje su služile za prijenos službene korespondencije i službenih osoba (izvor,http://www.filatelija.net/povijestpostehr.html). Mnogo godina poslije, tamo 1848. ban Jelačić uzeo je iz privatnih ruku poštu i učinio da pripadnu pod hrvatsko ministarstvo.

Prvi državni poštanski ured smjestio se 1831. u samostan Klarisa u Opatičkoj ulici u Zagrebu. Današnja pošta u Jurišićevoj, poštanska palača, izgrađena je 1904. godine nakon dvije godine gradnje. Nakon niza adaptacija 1958. poprima današnji izgled.

Kao klinac imao sam čast slušati priču o diverziji u Glavnoj pošti. Zapravo, tu priču mi je rođak Joža Čuljat pričao stotinu puta. Čak sam ga jednom doveo u školu da ju ispriča pred razredom. Bio sam ponosan da poznajem facu koja je 14.9.1941. digla poštu u zrak i zajedno s Markonom te bračnim parom Galjer prebjegla u partizane. Ustaški ured tiskao je stotine tisuća tjeralica za njima. Nikad nisu uhvaćeni. Nakon rata Joža je bio direktor u pošti, na kraju se skrasio u Nikoli Tesli. Jednom prilikom u cijeloj tvornici su bili zaštekali telefoni. Direktor proizvodnje hitno je nazvao moju mamu pitajući je: ”Dobro, reci ti meni je l’ onaj tvoj Čuljat opet nešto dizao u zrak?!”

Pošta ima više tisućljetnu tradiciju. Svi mi smo s guštom primali pisma i skupljali marke. Nažalost, čini se da nakon 2000 godina jedna lijepa djelatnost ulazi u povijest i zauvijek nestaje. Gledao sam nekoliko puta ”Poštara” s Costnerom. Istina je, pošta je dokaz civilizacije. Bez nje se urušavamo kao društvo. Još uvijek su mi pred očima redovi pred telefonskim govornicama gdje pitomci ondašnje vojske žurno zovu svoju rodbinu na drugom kraju tadašnje države.

Iako je prva pošta zapravo izgrađena 1901. uz zagrebački Glavni kolodvor, Glavna pošta u Jurišićevoj je bila i ostala simbol poštanske djelatnosti u Hrvatskoj. Na stranu činjenica da je Pošti teško, da je novca sve manje, ali ovu povijesnu zgradu nikako se nije smjelo dirati.

Glavna pošta morala je ostati neoskrvljeni bastion jedne djelatnosti. Aktivni muzej, ured koji bi trebao djelovati pa makar i pro forme pod zaštitom države ili grada. Nažalost, olako smo se odrekli svoje kulture, prošlosti, znamenitosti. Sad, kad nam dođu turisti i odu u obilazak pošte, vidjet će trgovinu kakvu oni imaju na svakom uglu.

Negdje u kutu te velebne zgrade stisnula se pošta kao iščezli trag poštene djelatnosti. U konzumerističkoj navali utišan je topot nogu prvih rimskih glasonoša, topot konja koji su prenosili vijesti, utihnuo je poštanski rog kojim je poštar oglašavao svoj dolazak, a taj rog postao simbolom pošte.

Zar više nećemo gledati uniformirane djelatnike koji nam donose pozive na vjenčanja, rođendane, krstitke? Istina, i mi sami smo krivi za iščezavanje poštanskog posla. Okrenuli smo se internetu i mobitelima. Zato sada imamo trgovački centar u povijesnoj zgradi.

Što je sljedeće?

Možda hamburgeri u Kuli Lotrščak? Nadam se da još uvijek nije kasno da se ispravi nepravda prema povijesti, tradiciji i nama Zagrepčanima. Nadam se da će nam vratiti našu poštu kakva je nekad bila. Trgovina u pošti gore je nego da ju je digao netko u zrak. Ovo je eksplozija neukusa i primitivizma. To nije suvremenost ni moderan pristup poslovanju. Nije ni puki egzistencijalizam. Ovo je površnost nekog tko ne cijeni Zagreb i naše običaje, našu kulturu.

Ovako nešto može dozvoliti samo netko tko nikada nije imao Zagreb u svome srcu i kome je važniji novac od baštine. Takvi su spremni prodati našu povijest, prošlost i kulturnu baštinu za trenutak svoje sreće! Užasno! Takvi nemaju kaj delati u Zagrebu! Bok svima, i čitamo se!

Leave a Reply