Zvonko Bušić, pokopan je pred više tisuća ljudi na zagrebačkome groblju Mirogoj. Lijes mu je bio ogrnut hrvatskim stijegom, a od njega su se oprostili klapa Bratovština iz njegove rodne Gorice koja je otpjevala tri pjesme: “Bliže, o Bože moj”, “Hercegovino” Ranka Bobana te “Croatia iz duše te ljubim” klape Intrade.
Fra Ante Marić jedan dio svog svećenićkog poziva proveo je u župi Sovići Gorica kojoj je po rođenju pripadao u svom govoru prisjetio se roditelja Zvonka Bušičća koji su ga toliko godina čekali a izađe iz američkog zatvora, ali nisu ga nažalost dočekali živi kad je izašao na slobodu.
A fra Jozu Grbeša Zvonko je prvog obavijestio da je pušten na slobodu. Toga se prisjetio u pismu kojeg je pročitao glumac Dragan Despot. Također se u pismu prisjetio i zatvoreničkog broja kojeg je Zvonko imao u zatvoru, broj-03941158. Supruga Julienne koja je čekala 32 godine Zvonka da izađe iz zatvora u jednom trenutku se uspijela i nasmiješiti u svojoj boli.
Zvonko Bušić rođen je 1946. u hercegovačkom selu Gorica kod Gruda. Proveo je 32 godine u zatvoru u SAD-u zbog sudjelovanja u otmici putničkog zrakoplova sa 76 putnika na letu od New Yorka do Chicaga rujna 1976. i pogibije policajca. Otmicom je skupina htjela upozoriti na hrvatski slučaj u tadašnjoj Jugoslaviji bacanjem letaka nad Londonom i Parizom. Zrakoplov se spustio u Parizu i otmičari su se predali.
U zrakoplovu nisu imali oružje, već lažni eksploziv, a pravu bombu Bušić je ostavio u pretincu newyorške podzemne željeznice. Prilikom pokušaja njenog deaktiviranja poginuo je američki policajac, a trojica su bila ranjena. Osuđen je na doživotnu zatvorsku kaznu, a pomilovan je početkom srpnja 2008. i deportiran u Hrvatsku. U Zagreb je stigao 24. srpnja u pratnji američkih agenata.
Tekst/Foto: ZNA
